Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20440
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
četvrtak, siječanj 5, 2012
Evo nam je pri kraju, i ta druga godina, za koju neki kažu problematična, čak sam našla i ovaj izraz "terrible two", i sama sam u jednom svom postu prihvatilla da su gori od terorista, jer se, navodno, sa teroristima može pregovarati, a sa dvogodišnjacima nema pregovora.. Uglavnom pročitala sam svega na internetu, i svega se naslušala od kolegica, rodica.. susjeda, pa čak i nepoznatih ljudi na ulici, o tim malim teroristima dvogodišnjacima..

Dakle moj zaključak je ipak, da ni tu nema trpanja svih u isti koš... svaki mali dvogodišnjak je prića za sebe...

...ne bih sada o drugima...

...već moje iskutvo;

Da, osjeti se problem u drugoj godini, problem jer ne zna reći što želi, pa nezadovoljstvo jer okolina ne razumije njene zahtjeve, ispoljava plačem, često i vrištanjem....

No, to ipak ne traje baš cijelu godinu, malo, dok komunikaciju ne podignemo na višu razinu... jer druga godina je samo prelaz od bebe u malo razumno dijete.

Bilo je dana, još i danas imamo problem sa kupanjem, i vjerujem da će tako biti još dugo, no dobro, nekako to savladavamo skupa, uklopimo kupanje u igru..  prošvercamo nekako, bude suza, ali odmah poslije smjeh i objašnjavanje koje dijelove tijela smo oprali, pa sad miriše... i ponos zbog toga.. ;))

Bilo je pokušaja otvoriti baš svaku ladicu, ormar.. sve poizvlaćiti van, i iako mi je to u jednom trenu bilo simpatično i znak njenog napredovanja u razvoju, vrlo brzo sam joj uspjela objasniti čemu se ne smije približavati ni otvarati, a gdje može malo, ona svoju kreativnost izraziti...

I iako dosta dobro zna prepoznati moje ozbiljno NE, još uvjek nekad pokušava plaćom, ustima postavljenim u osmjeh naopako, ja bi rekla usta ribe, izvući ono što želi...

...još uvjek ponekad, kad smo vani međi ljudima, pokušava "iskoristiti gužvu", da dobije ono što inaće ne dozvoljavam, jer smatra da neću dozvoliti vani da palće... na moju sreću nije jedna od onih koji se bacaju na pod, hvala Bogu na tome....

Iako ima još stvari, zbog kojih je stvarno ta druga problematična... kažu da je u trečoj nastavak... Ja ipak, kad se osvrnem na našu drugu i kraj prve; sječam ovoga;

Počela je puzati tek krajem prve, a početkom druge je to bilo jako brzo puzanje...

Njenog otkrivanja ogledala, stavila bi nešta na glavu i otpuzala u sobu pred ogledalo da vidi kako izgleda, najsimpa je bilo sa, naravno čistom, pampersicom; Sječam se jako dobro kad joj je krpa pala preko očiju, išla sam za njom u nevjerici, znala je napamet put do ogledala iako mora kroz dvoja vrata, i dva puta skrenuti, na kraju je ipak malo predaleko ošla, imala je bliski susret sa nočnim ormarićom... sramim se jer sam dozvolila, ali nije bilo plaća zbog toga ;)

Prohodala je sa 13.mj...

Dugo nije govorila ništa... ...no prvi slogovi krajem prve su bili "NE" i kasnije u drugoj, najprije je usavršila "NEĆU"... "mama" i "tata" su tu negdje između.... "DA" i "MOŽE", je došlo tek sad, pred kraj druge... ;)

Negdje kad je imala oko 18 mj.,počela je faza odbijanja svojih vršnjaka, ljubomore... istovremeno je doktorirala umiljavanje odraslima.. svakom tko joj dozvoli...

Ima dana kada se divim kako neke stvari jako dobro zna.. neke koje ju nisam učila, čak znam pomisliti, onako ponosno; kako mi je dijete inteligentno Cool.. Onda dođemo do situacije kad traži od mene da joj dam moje cipele, koje sam ja zbog nje stavila na drugo mjesto... pa joj kažem; "uzmi si sama, kod vrata su ti..." pa joj pokazujem i rukama i nogama gdje su, a ona samo blijedo, ko malo tele gleda i ne, ne zna gdje treba otići po cipele... jednostavno ne razumije što želim reći.. uff , u takvim situacijama se opet divim "inteligenciji" dvogodišnjaka... Embarassed

No definitivno sam sigurna da se sa njima već jako dobro da komunicirati; primjer; neki su bili zabrinuti mojom odlukom da stavim božično drvce na dohvat njoj... i sama sam se zbog toga brinula, više zbog pričanja ljudi kako je to opasno, srušiti će, nered.. itd..

...no, zajedno smo ga okitile, dodavala mi je kuglice iz kutije i kasnije se jedno vrijem divila našem uratku, pokušavala je dirati, skidati, no bila sam naravno skroz uz nju, i ubrzo je prihvatila da smije samo gledati, malo preslagivati stvari po stolu, no kuglice ipak nije dobro povlačiti, pa i nije... evo stiglo je vrijeme da skinemo drvce, bez problema.

U ovoj drugoj godini su počela ona prava maženja prije spavanja... uvlačenje rukica mami oko vrata, naslanjanje glave na rame, na nogu, poljubaca puno u svakoj prilici, pravih, onih zvučnih... Ma nema tih problema koji mogu zasjeniti te trenutke maženja sa dvogodišnjakom...

...prva slaganja rečenica, prvi pokušaji plesanja, pjevanja.. oponašanja mame.... oduševljena je kad idemo "cititi tan", (čistiti stan)...

..toliko za sad... o ovome se ne može tako lako završiti pisati... možda kasnije nastavim ;)

 

 

 

 

 

zivkica @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.