Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20435
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
utorak, rujan 1, 2015
Da, vjerujem da sam sama kriva svome neredu ovoga ljeta, tražila sam neke ljude, prijatelje, susjede, rodbinu, da  mi dođu pomoći, pa i došli su.

Nisam se baš potrudila postaviti pravila, vjerovala sam da su neke stvari jednostavno normalne, onak, prirodne ili pristojne, stvari opće kulture.

Ja trebam pomoć, konkretno, povesti dvoje starije djece na kupanje jednom dnevno. Za to je potrebna jedna odgovorna osoba, nudila sam zauzvrat stan i hranu i nešta đeparca.

Svi kojima sam predložila su prihvatili širokim i zahvalnim osmjehom, i usput dodali još koju osobu, da dođe uz ovu pozvanu, uz veliko obečanje kako će mi ama baš sve pomoći.

Dakle, drugi gosti ovog ljeta; moja rodica, odlučila je povesti trogodišnju kčer, i onu od 16, a i onu od 15 godina, i o.k., nije njima ništa problem, nije meni ništa problem, gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tjesna.... valjda..

Dakle, tu sam u startu, kad je već tako, ponudila smještaj i hranu, đeparac sam izostavila, nekako mi se nije uklapalo...

I dobro, došli oni, ja sve fino pripremila, krevete, pa ujutro doručak.. pa ručak, pa večera... i ajde, prvi dan taako, umorna čeljad od puta, da poveli su mi po dogovoru djecu na kupanje.. ali od one velike pomoći slabo nešta. Povremeno sam uspjela utrpati bebu u ruke nekome, da mogu skuhati ručak...

I tako dan za danom, oni sve umorniji, sve tmurniji jer ih moja beba ujutro već u 8;30 probudi.. pa mi i ova druga djeca poiskaću... A rodica..

A rodica... joj joj, ujutro ne može funkcionirati dok ne popije tri dcl kave i ne popuši nekoliko cigara, na sred mog dvorišta u spavačici od svoje prabake, naravno, ni grudnjak se ne može navući prije nego se taj ritual ne obavi...

Kasnije mi je rekla da doma to ne radi tako, ali ovdje su onako, opušteni, kao turisti... nitko ih ne zna...

A njene starije kčeri, za to vrijeme paze njenu najmlađu kčer, malu princezicu kojoj se doslovno sve dozvoli samo da ona ne plaće.. ma naravno, postoje stvari koje djeci ipak ne možemo dozvoliti, jel, pa da se i ne ozljede.. dakle u situacijama u kojima se princezi kaže ne, princeza postaje mala zvijer, koja uzbuni cijelu ulicu svojim umiljatim krikovima.

O.k. nije problem, dijete je taaakvo, šta ćeš, meni onako došlo i drago da sam vidjela te situacije pa sad svoju djecu gledam nekako drugim oćima, nekako ponosno... 

E te cigare, i sama sam bila pušać, i muž mi je još uvijek pušać, ali brate mili.. Mislim, volila sam cigare, i bile su mi u mislima čim se ujutro probudim.. no ipak, nisu mi bile bitnije od ljudi, nekako sam uvijek između razgovora sa prijateljicom ili drugim ljudskim bićem i cigare, birala razgovor. Mislim konkretno na situacije kada bi došla na kavu kod osobe koja ne puši i u čijoj kući se ne puši, dakle za mene je bilo normalno sjediti kod te osobe i piti sa njom kavicu bez cigare. No, moja rodica, u dva tjedna koliko je boravila kod mene, jako malo smo mogle razgovarati, jer ona uvijek kad nema šta, (ne spava ili ne jede, ili se ne kupa), onda mora zapaliti jednu, a kod mene u kući se ne puši pa je morala van.

Mislim, obično u situacijama kada pušać završi u nepušačkom društvu, nakon tog druženja donese zaključak kako je puno manje pušio, jer mu se nije dalo udaljavati od prijatelja nepušaća... No moja rodica je odlučila da ne propusti ni jedan dim, koji je uobičajen u njenoj svakodnevnici...

Situacije koje su me mučile i umarale više od svega su ove; dakle poslije ručka se ona nudi da će bar pospremiti stol, i onako ljutito me gleda da mogu valjda pričekati da prvo zapali jednu.. pa ja,  naravno, mogu ćekati, ne mora se to baš odmah..

I tako, ja čekala, i ona stvarno došla nakon cigare orna za posao, lijepo prmjestila sve suđe sa stola, na sudoper i pošto ne zna poslagati u perilicu, kaže najbolje da ja to sama, ja najbolje znam kako najviše stane... Ma, je, istina je, ali ja bi to bila već riješila da nije bilo onog pušenja...

Ma, i sve to nekako, nije meni teško, bitno da su mi djeca zadovoljna, da provode to popodne na plaži, sama ih ne bi mogla voditi, a stvarno uživaju u kupanju...

Da... moj sin ima dvije i pol godine, zbog njega mi je najviše i trebala pomoć, na njega treba skroz paziti dok je u moru.. eh, ali one su se došle kupati, a mali bi se i igrao u pijesku, pa su tako nakon par dana počele njega dovoditi ranije sa plaže, do kraja ga nisu više ni vodili, ne isplati se, nije on ni htjeo sa njima više na plažu... djete osjeti da im smeta... e tu mi je bas bilo teško i takve stvari su me umorile..

Takve stvari, da na kraju ipak ispadne da smo im mi svi smetali u njihovoj želji da se provedu na moru, da se kupaju, sunčaju, odmaraju, gledaju televiziju, da kraljica majka može u miru svoje doze kave i nikotina unjeti u organizam...

Da... jedva sam dočekala da odu, žao mi je, očekivala sam od njih pomoć, očekivala sam malo druženja sa rodicom sa kojom sam provodila mladost, malo razgovora.. možda da će koju cigaru žrtvovati za par minuta razgovora 

zivkica @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.