Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20952
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
ponedjeljak, rujan 14, 2015
Ovo ljeto mi je stvarno puno toga dalo, ili bolje da kažem pokazalo, nekih stvari bas i nisam bila svjesna, ili jesam, ali do sada ih nisam doživjela na svojoj koži, pa nisam o tom bas razmisljala.

Dakle, danas sam čula osvrt na prošlo ljeto iz drugog čoška, dakle ne iz mog, već iz rodicinog, one rodice što mi je bila u gostima sa tri kčeri...  Hah, kuka da joj je bilo teško, i da je jedva čekala da ode doma, da je to bio umor, čuvati moju dečurangu... hm,hm.. ok, dakle oduševljenje je obostrano :D

 Ne mogu reći da me je to previše dirnulo, čak uopće nije, mislim,  i ja sam jedva čekala da ona ode.. no, bas zbog toga, što sam osjetila da joj moja djeca i ja idemo na živce.. ili ne znam  vise, bas nebitno..

No, tako dok sam danas razmišljala o tome, o tom nazivu "dečuranga", i kako ljudi, na već troje male djećice gledaju kao na neki napor, teret..  Ne znam, pitam se, što nije u redu sa ljudskim rodom, da ne vole svoje potomke, dali to znaći da ne volimo sebe...

Jednog dana ćemo od te "dečurange", očekivati da se malo brinu o nama starima, da nam pruže ruku, da imaju malo strpljenja sa nama... No nama je sve više od dvoje teret...

Ne,ne mogu prihvatiti tu samo financijske probleme današnjih obitelji, ne, mislim da je puno više sebičnosti.. pa šta da kažem, i sama sam pomislila kad sam ostala trudna sa trečim, kako ću sada opet, a taman su ovo dvoje malo očvrkli i sad opet ispočetka, pa pomislila sam i ja kad ću ja sad opet bezbrižno leći u krevet i spavati cijelu noć, kada ću opet sama na kavu sa prijom....

I , da, moram priznati, da sam prije jedno 10 godina, kad mi je kolegica ostala treći puta trudna, pomislila, ajme, koliko će ona to djece narađati, treba se brinuti za njih... ma nisam joj ništa takvo rekla, ni njoj ni nikom, nekako sam osječala da to moje razmišljanje od tada nije u redu...

Isto sam jednom prilikom gledala mladu ženu, poznanicu,  sa trećim malim djetetom, bila su to sve mala djeca, bas kao moja sad, i još neka nesređena situacija u braku i cijeloj obitelji, promatrala sam ju, i djelovala mi je totalno iscrpljeno, ali uz to, nije se moglo ne primjetiti, radost kojom je zračila kada je prićala o djeci... No nedostajalo je potpore njene obitelji, prijatelja, onih bliskih, koji su jednostavno isijavali ta pitanja " a što su joj trebala ta djeca..." "što nije pazila.. ajde dvoje, ali i treće.." , "sama si je rodila, neka se sama i brine..".. Ma sve je to tako, žena je progurala te prve godine, sada ima potporu svoje dječice, koja su joj sada najveća potpora i jedina koja joj je potrebna.

Nekako mi se u svemu čini, da se ljudi možda boje više djece, ali ne oni koji ih imaju, već oni koji sa strane promatraju, gledaju na djecu kao na kaos koji je zadesio tu obitelj...

Sada samo mogu reći da sam sretna što me je zadesio taj kaos, hvala dragom Bogu na mojoj dečurangi.. 

zivkica @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.