Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20952
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
subota, kolovoz 15, 2015
Dakle, prvo da se pohvalim, dobili smo ovog proljeća, još jednog člana obitelji, još jednu bebicu. Hvala Bogu sa njom je sve u redu, sve teće glatko u ovih njenih par mjeseci...

No, ja ne bi bila ja, da si nisam odlučila zakomplicirati ljeto. Muž mi je otišao na brod početkom sedmog mjeseca, pa sam ja odlućila pozvati pomoć iz svog kraja, da mogu djecu voditi na kupanje, pošto je bebica mala, a srednje dijete je 2,5 godine, smatrala sam da sama neću moći izaći na kraj sa njima na plaži,. a šteta bi bila da djecu ne vodim svaki dan na kupanje, kad već živimo tako blizu mora.

Dakle, prvi gosti; ponudila sam djevojci, koja ima 16 godina, to jest, njenoj mami, da dođe kod mene, dam joj stan i hranu i nešta đeparca, razmišljala sam o 500kn na mjesec, sa time da ne mora ništa, samo popodne (uglavnom poslije 17:00),odvesti djecu na plažu.

Prvo je njena mama rekla da će je pitati, ali ona još nigdje nije išla bez njih, pa bi ona poslala stariju, koja ima 21 godinu.. ali da bi obje bile sigirno sretne jer nisu bile već 5 godina na moru... na to sam ja rekla neka onda dođu obje.. i tako je bilo.. 

Dakle, objasnila sam ženi da želim da budu tu do kraja ljeta i da plaćam 500kn mjesečno, neka si to podjele.. nije nešta, ali nema kod mene ni nekog posla osim tih dva sata kupanja i sunčanja na plaži sa mojom dječicom. Ona je rekla da ne moram ni plaćati, da će one biti sretne što ljeto provode na moru besplatno i imaju hranu.

Prva stvar, kad su stigle, obje sretne, jer jako dugo nisu vidjele more, odmah su rekle da su one odlučile biti tri tjedna....

Pa, dobro, mislim ja, bolje i to nego ništa...

Bile su super prema djeci, odmah isti dan su ih djeca prihvatila..

Pa, i one su prihvatile ljenčarenje uz tv, cijelo dopodne, lagani ručak, poslije ručka odmor, pa lagano na plažu, poslije plaže večera i  tuširanje i lagana šetnjica...

Ja sam se trudila, pošto su to djeca od mojih susjeda iz rodnog kraja, da i njima ugodima, svaki sladoled, svaki slatkiš, lubenicu i sve ostalo što bi donjela djeci, podjelili smo i sa njima.. Djevojke si same nisu kupile ni jedan sladoled, hm, nigdje nisu išle bez nas, dakle večernja šetnja samo ako  i mi idemo.. 

Eh, da, nisu ponjele ni svoje šampone i zubne paste, kažu mama im je rekla da ja sugurno imama, šta da bezveze nose...

E sad, kako ja svako jutro idem do pekare po pecivo svojoj djeci, tako sam naravno i djevojke pitala želel li, i par dana sam im donosila krafne, no onda se starija izjasnila da bi ona ipak nešta drugo, može nešta sa višnjama, i njoj i seki. Poželjeno-ispunjeno, naravno kupila sam im savijaće sa višnjama. Pojele su svaka pola svoje i rekle da će kasnije ostatak. Došlo je kasnije, oko pola sata prije ručka, cure ogladnile, otvorile frižider, napravile sendviće i napapale se. Ručak nakon pola sata ne ide, kažu vruće im je pa ne mogu jesti... da bas... 

naravno ostatak strudli nisu pojele, vruće im je. Nakon toga su poželjele krosane za doručak, prića ista kao i sa strudlama...

I tako je došao onaj toplotni val, ja kuham.. ne mogu reći, zabavljale su mi bebu dok sam kuhala, dok sam kuhala, dok sam spremala poslije ručka sa stola,... ali ja kuham za nih, za svoju djecu.. trudim se brate,.. a one opet; pola sata prije ručka su baš gladne.. a poslije ručak ne mogu, kažu vruuuuće im je...

Ja prokuhala i rekla dosta, koji vam je klinac, jel vi mislite da ja po ovoj vručini uživam kuhati, napuniti ću vam frižider suhim stvarima i nakupovati kruha pa jedite, ali recite mi tako, recite da ne želite po ovoj vručini jesti kuhano... Pola sata prije ručka sendvić.. to je nepoštivanje onoga koji se za vas trudi skuhati.. što vam je... i koji klinac je to ponašanje sa stvarima iz pekare, pa neću kupovati pa bacati, izvolite si ići same kupiti što ćete pojesti ujutro...i da se slučajno niste sada uvrijedile...

Od slijedećeg dana sam malo manje kuhala, jer one se nisu ništa izjasnile, fižider im je bio pun suhomesnatog i bilo je kruha. Ujutro su si dame napravile sendvić, teško je bilo odšetati do pekare po vrućini, pola sata prije ručka su jele jabuke sa djecom, a ručak je doslovno bio zbrisan sa stola, više vručina nije smetala apetitu, večera također je bila uredno "počiščena"..

Pokušala sam bila taj dan prebaciti na šalu, objasniti im da imam troje male djece i nekada su mi živci tanki da se ne ljute, ali da definitivno poradimo na usklađivanju sa hranom, ja se ne bi naljutila da im moja kuhinja ne paše, ali ne volim bacati u smeće... 

I one su obečale da se neće ljutiti... 

No, tog popodneva, kada sam ja ušla u more i došla do njih, one su neshvatljivo poželjele izaći iz mora, pa dobro..

Kasnije su mi rekle da će ostati još 6 dana i onad idu doma..

ok, to je ionako bilo samo par dana manje od ona tri tjedna...

no tih 6 dana je bilo tako mučno... iako su i u tih 6 dana rado prihvatile svaki moj poziv da popijemo kavicu vani, ili piće, ili sladoled sa djecom... ipak su imale potrebe šaptati mi iza leđa u mojoj kući,i pazi frajli, dopisivati se sa mobitelima međusobno pred menom...

Jednog od tih 6 dana sam ih vodila i u obilazak Zadra, cijeli dan sam hodala sa njima, jer one ne znaju same.. promatrala sam kako se muće da nađu što jeftinije suvenire, jer žele ponjeti nekim ljudima neke sitnice, nabrojale su desetak ljudi... Razočarane što nisu uspjeli naći suvenire od 5 kn po komadu.. Opet sam im odlućila pomoći, nazvala sam kolegicu koja se bavi sa lavandom da im proda svoje proizvode po početnoj cijeni, dobile su ulja, hidrolata, sapuna i vrećica lavande po stvarno niskim cjenama... Pa nakon toga sam očekivala bar malo neke zahvalnosti, ili tračak one sreće s početka kad su još bile sretne što su na moru...

No, ova starija je hladno zaključila, eto, nama super a i ta moja kolegica će nešta zaraditi...

Ostao mi je gorak okus u ustima...

Ja sam njih na početku jako hvalila, stvarno su super bile prema djeci, i zvala sam ima mamu da ih pohvalim, i bilo mi je bas super sto su bile sretne zbog toga...

Ma,možda nisu bile sretne , nego su si cure umislile...

Bile su tri tjedna, dala sam im svakoj 300kn, rekle su da ne treba.. no tu nisu mogle sakrit ipak sreću zbog dobivenog đeparca...

Ne znam, ali mislim da mi slijedeće ljeto neće pasti na pamet da ih zovem.. zbog onog gorkog okusa...

Ponos je gadna stvar... meni bi bio dovoljan koji osmjeh nakon onog incidenta, ionako se to sa hranom nakon toga sredilo...

Ne znam zašto je njima tako teško palo... meni je sad sve to poslije teško palo, da sam jedva dočekala da odu...

 

zivkica @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.