Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20435
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
ponedjeljak, travanj 15, 2013
U zadnje vrijeme si ćesto ponavljam ove rijeći i razmišljam o onom vicu u kojem čovjek koji čuva dijete govori; smiri se Tomo, smiri se, a dijete i dalje nemirno, pa mu prolaznik kaže, gospodine, blago vašem Tomi, kad ima tako strpljivog oca, a on odgovara ja sam Tomo, a dijete je Pero... Mislim da u orginalu nisu ta imena, no ne mogu se sjetiti, a ni kod mene se ovo ne odnosi na djecu.

Dakle, ne želim o djeci, ona su mi trenutno najmanji "problem".. ma koji problem; ona je umiljata trogodišnjakinja, koja, iako ima svoje faze tvrdoglavosti, uglavnom želi sve napraviti da mamam bude sretna, i koristi svaku priliku za poljupce i maženje, maza moja velilka. A on, sa svojih 5 mjeseci već jako dobro "zavodi" mamu i seku sa svojim smješkom i svojim prićama na jeziku koji samo on razumije; mi malo nagađamo što nam želi reći. Svekrva mi se opet,  kao i sa prvim djetetom, čudi što me raspoznaje, što kad plaće, smiri se kad ja (mama) dođem.. Čudi se što kad me vidi u blizini, razmaše se rukama i nogama i samo što ne izleti iz njenih ruku, meni, mami njegovoj... Ja se, sa druge strane, čudim da je to nekom čudno Surprised

No, dobro, imamo sad neke probleme sa stolicom; do prije par tjedana je bio samo na majčinom mlijeku, i imao je stolicu jednom u deset dana i za to mi je pedijatar rekao da je normalno kod dojene djece (dok su samo na sisi). Onda smo počeli sa uvođenjem voćnih kašica, zamjenili smo samo jedan obrok i uveli čaj ili sok... e, i on i sada opet po par dana bez stolice. Iako mu dajem i kamilicu, a voće biram samo ono koje navodno otvara (kruška, breskva, marelica).  I tako, tek smo prošli fazu grčeva, sada smo u fazi stabiliziranja te stolice. Osim toga, malac je malo osjetljivij na sve; koža mu je mjestimice iziritirana, uglanom po nogicama i nešto po licu. Tjemenice; pa zar bi mi mogli bez njih :p. Zadnjih dana me budi svakih sat vremena po noći....

Sa druge strane, moja curka traži svoj dio vremena....

Dakle, ovo sve je taman, taman koliko mi treba, koliko mogu smireno podnositi...

Pa, ne mogu se još nositi sa podjetinilim svekrom i svekrvom... e tu ja govorim često "smiri se Ane, smiri..."

Ne mogu ne priznati da mi svekrva jako puno pomaže, i da sam svjesna da ona to ne mora, i da trebam biti zahvalna jer mi stvarno puno pomaže što bude sa jednim djetetom bar par sati dnevno skoro svaki dan, pogotovo što sam sama sa njima o nekoliko mjeseci.

I znam da mnoge svekrve ne bi to radile... i ne rade.. neke kažu; "to su tvoja dica..."

No, još uvijek teško prihvaćam nametanje, ustvari ne razumijem da netko nema potrebu pitati kada nekom ide pomoći, pa pitati bar dali će mi tako odgovarati; jel? Kad nekom idete pomoći, želite mu nešta olakšati? A to ne može ako radite nešta na svoju ruku, jer vjerujete da će to biti velika pomoć, bez da ste pitali osobu kojoj pomažete, jer ipak treba pretpostaviti da nismo svi isti i da iz "drugog čoška" neki potez i nije toliko dobar.

Tu sam si baš u nezavidnoj situaciji, sa jedne strane ako prigovorim, osječam se i sama kao nezahvalna i razmažena nevista, i tako ispadam, jer uvijek kad spomenem da nešta nije dobro moram neko vrijeme gledati uvrijeđene njihove face i ono, nismo mi tu zbog tebe, već to su naši unuci...

Evo sad i situacija koja me je jučer izbacila iz takta;

Zove svekrva; pita kakvi su mi planovi za popodne

Ja odgovaram kako ako ona ima volje doći i biti sa malim doma, ja bi sa malom prošetala do tgovačkog centra da zamjenim neku robicu koju sam uzeal dan prije...

Ona odgovara kako nema problema, ionako je planirala doći...

Dolaze oboje i svekrva i svekar...

Neka, nemam ništa protiva da se oni zajedno drže sa unučićem

No, on govori kako će nas on odvesti u trgovački...

Mislim, aj dobro, iako mi već ta situacija ne paše, no svjesna sam da je ona njega natjerala da dođe, da nas odveze da ne moramo pješice, jel.. žena zanemaruje moju želju da sa djetetom prošetam (do centra imamo 20 min hoda), i tu se ja već osječam kao u klopci, ako kažem nemojte, ona će početi ili kukati kako ne želi da mala po suncu hoda, ili će reći da želi da i svekar malo izađe da ga vodimo na sladoled... I u oba slučaja zvući tako ispravno, jer stvarno bi bilo ružno od mene reći da ne želim didu u svom društvu, čak mi je taj drugi razlog teži za pobiti od prvog; jer šetnja od dvadeset minuta popodne, ulicom u kojoj možemo birati hlad ili sunce, nakon par mjeseci kiša.. tko bi htjeo to zamjeniti autom...

Ali ajde, otišli tamo, prvo u zaru, zamjeniti dva bodića i hlaće za veći broj (sin mi brzo raste, pa sam se preračunala), uglavnom; blagajnica veli da hlačice možemo mjenjati, ali donji veš ne mjenjaju; ja taman razmišljam kako ću je ipak ubjediti, jer bodići su dva u kompletu i oba su prošita sa etiketom, samo sam ih primjerila na djete... u međuvremenu blagajnica govori kako ne mjenjaju ali pitati ćemo vođu poslovnice.. i odjednom neka nelagoda, iza mene žandarski gromki glas strogo, ma šta nećete, morate to promjenit, a ja si mislim, zemljo otvori se; pa kažem svekru, "dobro je, nemojte galamiti, ako baš ne može, pokloniti ću malom Lovri (dva mjeseca mlađi rođak, nismo još bili u posjeti).. No on nastavlja u svom svadljivom tonu; dolazi voditeljica odjela, bez problema mjenja bodiće, kako sam i pretpostavljala, on i dalje u pozadini grinta...

Rješili to, idemo dalje, djevojćica spominje kako bi u igraonicu, a dido, bez da pita mene šta mislim, odgovara strogo da nema vremena, ja još pod šokom iz zare, mislim, pa što on sad meni mjeri vrijeme, zašto nemam vremena, ako mu se žuri negdje neka kaže, neka ide, pa ne treba mi zaštitar da šetam s djetetom.. i mislim si eh ta sveky, nametnula mi je šofera, bili je ja uvrijedila, a znam da bi , i nju i njega, da bi radije dala 20kn za taksi i za svoj mir, ali ružno je, baš je ružno reći nekom da vam smeta, da ta osoba remeti moj mir, pa zamislim si ja da tako netko meni kaže da bi radije taksi, nego da mu ja učinim uslugu...

Još malo smo se mućili, onda sam ja rekla da bi rado prošetala sa djetetom; on pita a što ću onda ja, ja odgovaram, a dobro, onda nećemo šetati idemo sa Vama doma, a on kaže, ma ne ne, ako se vama šeta ajte vi, ja ću doma, ionako sam umoran (radio je noćnu prošlu noć)... Moj zaključak je, svekrva je sve kriva sa svojom pretjeranom željom da nametne svoju volju svagdje, i to je to. On je morao zbog nje, ali mu se isto kao i meni to popodne nije dalo biti u našem društvu.

Još jedna sitnica, jedno pitanje; zašto neki ljudi uvjek guraju jezik van iz usta, oblizuju usne, grizu jezik zubima dok su usne razvučene u neki smješak "broj 8"... Moje dijete jako oponaša ljude oko sebe, pogotovo ove bliske, pa je io na počela; gurati jezik van, oblizivati se i uz to praviti grimase, bas kao i ONA, njena baka... Ma zašto to radi, meni je neugodno kad baš u tom trenu pogledam u svekrvu, kao da sam je pogledala bas u trenu dok kopa nos :).. A jel to ustvari lijepo, koliko ljudi to s jezikom radi? I zašto? Nekad mi se čini da misli da je to "cool", da tako djeluje mladenački.... Ne znam stvarno...

zivkica @ 08:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.