Moj internet dnevnik
samo nered
Brojač posjeta
20435
ane
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Nema zapisa.
Blog
nedjelja, rujan 6, 2015
Rekla mi je jedna prijateljica, dok sam bila trudna sa trećim djetetom, da budem sretna, da je to najveća sreća imati troje djece.. ne dvoje, ne jedno, nego bas troje, možda i više, ali ako nemaš bar troje, puno propuštaš. Nisam to bas razumjela, nisam mislila da cu bas sad sa trećim djetetom doživjeti neku veću sreću nego sa ovo dvoje šmrkavaca, pa to je još samo jedno....

...to je opet sve ispočetka, opet od najmanjih pelena, a nisam se još riješila ni pelena od svog srednjeg djeteta, već 5 godina sam non stop u pelenama. Nekako sam se bojala te treće srećice, ma naravno, ne samo zbog pelena, ima još tih razloga za moje strahove; muž više od pola godine odsutan, sama sa njima, kako ću... nekad mislim da nisam spremna ni brinuti se sama o sebi, pa sad eno još troje dječice, kako ću... ..plaši me bura, plaši me jugo, plaše me munje i gromovi... pa kako ću ja sada tješiti još jedno dijete u tim situacijama.. 

No, dobro, lijepo je bilo nju slušati i bar zamišljati tu neku posebnu sreću tog trečeg djeteta...

...nekako sam lakše trudnoću gurala, kad bi me uhvatila kakva panika, sjetila bi se njenih rijeći i lagano nasmijala u sebi, pa tko se još boji tako velike sreće ;)

I onda je došao i taj dan, ima sad već 5 mjeseci, kako je stigla moja treća srećica, i šta da vam kažem, imala je pravo, ali stvarno. Tako ih je lijepo vidjeti, njih troje malih, ujutro kad se bude, protežu po krevetima, pa svi završimo u jednom, nema tako lijepe fotografije koja može te osječaje dočarati, i to je samo jedan od bezbroj trenutaka u danu, kada ne mogu zamisliti da ih nema troje, ma kako sam mogla misliti da mi je dvoje dosta...

Ali, da, to treće dijete, to je tako lako i neprimjetno ušlo u naše živote, to je sve samo ne teret, kako sam se možda bojala kada sam saznala za trudnoću, da će mi biti teško... 

Prvo dijete je ustvari najteže, postoje neki strahovi, neka ukočenost mame, bar kod mene je bila, tako da je i to prvo dijete možda nemirnije iz tog razloga..I onda, sa prvim sam jedva čekala da malo "očvrkne", da ne mislim zašto plaće, jer svaki njen plać me plašio.. Mislila sam ma samo da mi može reći što hoće, što joj je, pa će mi biti lakše, no to je bilo tako krivo...

Sa drugim sam već malo više uživala i u tim prvim mjesecima, recimo da sam ipak bila opuštenija, no opet je tu bilo pvo dijete, koje je dobilo prvog brata, pa je trebalo opet paziti, biti po nekim malo stresom, da izbjegnemo velike ljubomore i taako... No dobro...

No ova treća beba, to je stvarno savršeno uživanje u bebi, u prvim njenim mjesecima, i čak prebrzo mi je prošlo ovih prvih 5 mjeseci.. Ona je svršena, ujutro me budi gugutanjem, sa smješkom na licu, tek sa njom stvarno uživam  i doživljavam to da se netko toliko razveseli kad me vidi... I naravno, ja sam smirena, svaki njen plać je tako sladak, i tako lako ju je umiriti, jer sam i sama mirna.. 

Nekada kada sada i pomislim kako bi bilo da su ostali dvoje, ne mogu misao dovršiti, jer nemoguće je, nemoguće je sada zamisliti život bez nje, baš kao da je oduvjek sa nama, a ne tek 5 mjeseci, kao da nikad nismo ni živjeli bez nje ;)

zivkica @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
tracking
eXTReMe Tracker
Index.hr
Nema zapisa.